Panel razgovor inspirisan izložbom „Ikona i likovna destrukcija” privukao je brojne slušaoce na Trgu pjesnika u Budvi. Osvrt na istoimenu postavku djela savremenih umjetnika sa religijskim temama Arsena Savadova, Dmitrija G. Gutova, kao i grupe „Eleqtroboutique“, bili su povod da se diskutuje o temi koja izaziva decenijama duboko nerazumjevanje između umjetnika i crkve. O ovoj temi svoje stavove su podijela tri naša vrsna intelektualca Petar Ćuković, Aleksandar Čilikov i Siniša Jelušić.
Kako je otvarajući panel rekao Petar Ćuković, umjetnik koji se danas obraća ovoj temi stupa u svojevrsni dijalog sa drugim umjetnicima, jer ga zanimaju radovi drevnih, starih majstora, ali i zbog same činjenice da je gotovo sedamdeset odsto likovne umjetnosti urađeno na religiozne teme, a zanimljivo je da je u Rusiji, primjera radi, do XV vijeka sva umjetnost bila posvećena religiji.
– Riječ je o kompleksnoj temi, o kojoj se može govoriti sa mnogo aspekata, može se diskutovati o aktuelnosti religijske slike uopšte, pa i o tim delikatnim i drugim razlikama između zapadnog poimanja slike, i istočnog, vizantijskog razumjevanja slike i poimanja ikone – istakao je Ćuković,
Istoričar umjetnosti i jedan od najboljih pozavalaca sakralne baštine kod nas Aleksandar Čilikov je naglasio da ikona svoju suštinsku, kanonsku ulogu dobija u pravoslavlju.
– I kada danas kažemo ikona, uvijek mislima na vjersku sliku vezanu za Vizantiju i za pravosljavlje. -Tu je ikona sve - bilo koja vjerska slika u bilo kojoj likovnoj tehnici, i zadatak umjetnika koji pravi tu vjersku sliku u pravoslavlju je da nam prije svega prikaže duhovnu stranu toga što je naslikao, a njegovo umjetničko djelovanje je sekundarno. Zato su gotovo svi umjetnici srednjeg vijeka koji su bili ikonopisci, bili i monasi. Na zapadu se krenulo drugim sistemom, krajem srednjeg vijeka, pod uticajem renesanse, došlo se na ideju da se vjerska slika okreće ka jednoj čulnoj ljepoti, i ikona tamo postaje stvar vjerske edukacije. Dok je u pravoslavlju ikona sama po sebi svetinja, i ima podjednaku važnost kao Svjeto pismo, Liturgija, čudotvorna je, i postoji prototip kako se smije slikati, a na zapadu je dozvoljena sopstvena imaginacija umjetnika – istakao je Čilikov.
Prema riječima profesora Siniše Jelušića, smisao izložbe„“Ikona i likovna destrukcija”, izuzev vrijednosti koju ima po sebi, jeste u postavljanju problema za jedan podsticajni razgovor o ovoj temi.
– U okvirima likovne estetike, religiozna umjetnost u savremenoj kulturi predstavlja veliku temu, i treba razumjeti šta je danas uzrok konflikta između savremene crkve, svještenika, i savremene umjetnosti i umjetnika, i kako ga ukloniti. To bi mogao biti i razgovor o tome koliko liturgija liči na performans, hram na muzej, oltar na instalaciju, o tome da je potraga u umjetnosti bukvalno identična hrišćanstvu – rekao je Jelušić. On je naglasio da je ključno pitanje, pitanje razlikovanja - identifikacija ikone i slike, ili njihovo suštinsko razdvajanje pojmova - ikone kao sakralnog objekta, i slike sa religioznom sadržinom. Kao primjere u savremenoj umjetnosti možemo uzeti triptih o Mariji Egipatskoj Emila Noldea, predstavu stradanja Hrista Žorža Ruoa, Matisovu kapelu u Vansu, Maljeviča… Kod nas, Milana Konjevića i njegove „Blagovjesti”, mozaične ikone Mladena Srbinovića, cikluse Dimitrija Popovića, istakao je Jelušić.
S.Ć.